Nema umiranja dok je tuge...

Riječi su moje oružje i oruđe. Priče su moje savršeno mjesto u ovom svijetu. Ja sam Ja. I da mogu izabrati da se opet rodim, tražila bih da to bude pod ovom istom sretnom zvijezdom...

31.01.2017.

Stepfordske supruge XXI


Bobbie:

     (Ulazeći u kuhinju) Moram! Nemam ništa protiv da malo porežem prst, ako će te to umiriti. Dođi.

 

Joanna:

     (Dok lupka pribor za jelo u ladici u kojoj Bobbie traži nož) Bobbie… Bobbie, jesi li zaista to ti?

 

Bobbie:

     Naravno da sam to ja. Dođi ovamo. Ne možeš vidjeti s mjesta na kojem stojiš.

 

Joanna:

     (Nakon što se čula glasna muzika sa sprata) Šta se to događa gore?

 

Bobbie:

     Ne znam. Dave je gore s djecom. Priđi bliže. Ne možeš vidjeti.

 

Joanna:

     Koliki ti je to nož! Amputirat ćeš cijelu svoju ruku s tim.

 

Bobbie:

     Bit ću pažljiva. Hajde, dođi bliže.

 

Joanna:

     Ne moraš to raditi.

 

Bobbie:

     Moram, ako će te to umiriti.

 

Joanna:

     Stvarno ne moraš. Otići ću kod psihijatra sutra, to će me umiriti. A evo sad idem kući.

 

Bobbie:

     Dođi bliže.

 

Joanna:

     Idem kući, Walteru. Tako sam pospana.

 

Bobbie:

     Dođi da vidiš da nisam robot.

 

Joanna:

     Sve mi je pomiješano. Zbunjena sam. Znam da nisi robot, tako si životna, tvoja koža, kosa, oči, ruke. (Muzika sa sprata se pojačava) Jesu li to pojačali muziku?

 

Bobbie:

     Možda. Dođi. Još samo jedan korak.

 

Joanna:

     U slučaju da vrištim, zar ne? Bobbie, ti ne namjeravaš porezati svoj prst? Ti ćeš me…


(Muzika postaje još glasnija, nekoliko trenutaka trešti, a onda mukla tišina.)




Noviji postovi | Stariji postovi

Nema umiranja dok je tuge...
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

Kao što imam potrebu da dišem, tako imam potrebu i da pišem...
O meni...
"Ne pamtim likove, ne pamtim datume, ne pamtim puteve što nikud ne vode... Što vidim ne vidim, a što znam ne diram, sobe sa pogledom, pjesme sa posvetom... Ne pamtim s razlogom..."

Istina o meni...
Ne volim ono što vole mladi, i ne volim ono što voli većina. Neprilagođena ovovremenskim mjerilima i ljudima, vjerna sebi i svojim principima, uživam u tišini i ne plašim se samoće. Obožavam sunce i književnost.

Pronašla sam ljubav svog života i mir svoje duše.

O mojim pričama...
Tekstovi koje ćete imati priliku pročitati su sve do jednog autorski tekstovi, nastajali u proteklim godinama. Kada pišem onda nastojim da to činim u slikama, tako da ono što osjećam ja dok pišem, osjeća i onaj ko čita.

O favoriziranju...
Za moje priče je potrebno imati dušu istkanu od tankih, finih niti, srce sposobno za duboke emocije i predodređeno da se daje do kraja. S druge strane, ja ću birati svoje favorite prema iščitavanju tajnovitih znakova u postovima...

MOJI FAVORITI

PROŠLI SU KROZ MOJE PRIČE...
13813


Copyright © 2004-2017 Perduto. Sva prava pridržana.