Navikla na lutanje…

Ja nisam dobra u odlascima,

u ostancima sam još gora.

Znam da nisam dobra drugima,

sebi još manje valjam i nikad neću postati bolja.

 

Ja ne znam da ne govorim,

kada mi jedino može pomoći ćutanje.

Ja nisam strpljiva, spasenje mi više ne treba

duša i noge su mi navikli na lutanje.

 

Ja nisam glasna,

moje istine se izgovaraju muklom tišinom.

Ja sam vječita ljubavnica svojih sjećanja,

ona jedino mogu da me od svijeta skriju iluzornom prašinom.

 

I nisi jedini koji je rekao

da uživam samoj sebi da nanosim bol.

Ne, dragi moj, nisi prvi koji je zaključio

da u tebi tražim nekog davno izgubljenog.



                                               L.P.

 

Komentariši