Joanna pokušava saznati zašto je Bobbie odjednom promijenila mišljenje o Stepfordu.
Joanna:
Onda kafa?
Bobbie:
Nemam vremena, moram još napraviti ručak i ispeglati Daveove košulje.
Joanna:
(Začuđeno) Ispeglati košulje?
Bobbie:
Da, trebaju mu.
Joanna:
(Kroz smijeh) Ti i peglanje, još mi samo reci da laštiš i podove!
Bobbie:
Naravno, bilo je i vrijeme da jednom i to učinim.
Joanna:
Promijenila si se.
Bobbie:
Da, promijenila sam se. Shvatila sam da sam bila nevjerovatno površna i da sam previše ugađala sebi. Nije sramota biti dobra domaćica, Joanna. Odlučila sam savjesno obavljati svoj posao, onako kao što i Dave čini.
Joanna:
Izgledaš drugačije.
Bobbie:
Odlučila sam više pažnje posvetiti svom izgledu. Smršala sam pet kilograma, a i nosim steznik.
Joanna:
Bobbie, ja… zar ne vidiš šta se dogodilo? Šta god da je ovdje, uhvatilo te, jednako kao i Charmaine!
Bobbie:
Ništa me nije uhvatilo. Nema ničega ovdje. Rekla sam ti da je to bila samo hrpa gluposti. Stepford je dobro i zdravo mjesto za život.
Joanna:
Ti… ti se stvarno više ne želiš preseliti?
Bobbie:
Oh, ne. I to je također bila glupost.
Joanna:
Mislim da nije, ja to namjeravam učiniti odmah danas. Kako si ono rekla, ja sam sljedeća. Nisam vjerovala, ali sad kada te vidim, vjerujem… da sam sljedeća.
Bobbie:
Ne znam o čemu govoriš.
Joanna:
Bobbie, jesi li sretna?
Bobbie:
Moja porodica je sretna. Dave naročito.
Joanna:
Kladim se da jest, ali… jesi li ti sretna?
Bobbie:
Savršeno sam sretna ovdje.
Joanna:
Bobbie, ti više nisi ona stara! Zar ne vidiš to? Postala si kao i sve druge!
Bobbie:
Iskreno, Joanna, to je glupost! Naravno da sam ovo ja!
(Nastaviće se…)
