Stepfordske supruge XVII


Walter odjednom nema toliko razumijevanja kao nekada.



Walter:

     Mi se nećemo… odseliti.

 

Joanna:

     Rekao si da hoćemo!

 

Walter:

     Ne sad, rekao sam sljedećeg ljeta…

 

Joanna:

     (Poviče) Ja više neću biti ja sljedećeg ljeta.

 

Walter:

     Joanna…

 

Joanna:

     Zar ne razumiješ? I meni će se to dogoditi. Ovog mjeseca.

 

Walter:

     Ništa ti se neće dogoditi!

 

Joanna:

     To isto sam i ja rekla Bobbie, a pogledaj je sad.

 

Walter:

     Draga, nema ničega u vodi, u zraku. Nema nikakvih hemikalija. Nema ničega. Ti si ti, i uvijek ćeš biti ti. Ljudi se ne mijenjaju preko noći. One su samo malo prionule na kućanske poslove, proći će ih. Uskoro će Charmaine opet imati tenisko igralište, a Bobbie će opet skakutati okolo kuštrava i u šlampavoj odjeći.

 

Joanna:

     Walter, želiš li da se stvarno promijenim?

 

Walter:

     Ne. Samo bih želio da koji put staviš ruž na usne. To nije velika promjena. I sam bih se želio promijeniti malo, smršati koji kilogram, na primjer.

 

Joanna:

     Ja te volim takvog kakav si i ne bih htjela da se promijeniš.

 

Walter:

     Volim i ja tebe.

 

Joanna:

     Ali želiš da se promijenim, ne samo izvana, već iznutra. To nije ljubav, Walter. To je sranje! Vodim djecu iz ove kuće, u hotel, a ujutro odlazim iz grada.

 

Walter:

     O čemu to govoriš?

 

Joanna:

     Ja znam. Poslije susreta s Bobbie otišla sam u biblioteku i pregledala arhivu izdanja novina u proteklih šest godina.

 

Walter:

     Nemam pojma o čemu govoriš.

 

Joanna:

     Oh, prestani, molim te. I te kako imaš pojma i lažeš mi od samog početka.

 

Walter:

     Nemam ni najmanjeg pojma o čemu pričaš!

 

Joanna:

     Prestani lagati! Gdje su djeca?


(Nastaviće se…)


Komentariši